Umjetna inteligencija (AI) već je duboko promijenila način na koji živimo, radimo i komuniciramo, ali upotreba AI u umjetnosti izaziva posebno snažne emocije, slično kao u slučaju AI u zdravstvu. Dok jedni u AI-u vide alat koji oslobađa kreativnost, drugi je doživljavaju kao prijetnju autentičnosti i ljudskom izrazu.
Granice između čovjeka i stroja postaju sve zamagljenije: može li algoritam doista stvoriti umjetničko djelo koje dira u srž ljudskih osjećaja ili samo vješto imitira ono što su ljudi već osmislili? Ova tema otvara niz intrigantnih pitanja, ali i podjednako uvjerljivih argumenata za i protiv.
U nastavku donosimo sedam razloga zbog kojih bi AI mogao biti najbolji prijatelj ili najljući neprijatelj umjetnosti.
7 razloga ZA AI u umjetnosti
Nastavljajući istraživanje slojevitog odnosa između tehnologije i kreativnosti, jasno je da AI u umjetnosti nije samo tehnički alat, već i društveni fenomen. Svaka inovacija donosi svoje prednosti i izazove, a AI u umjetnosti nije iznimka. Evo koje su prednosti AI kad je u pitanju umjetnost.
1. Pristupačnost i inkluzivnost
AI u umjetnosti radikalno mijenja tko može biti umjetnik i kako se umjetnost stvara. Prije pojave ovih tehnologija, kreativno izražavanje često je bilo ograničeno na one s formalnim obrazovanjem, pristupom skupim materijalima ili razvijenim tehničkim vještinama. Danas, zahvaljujući alatima poput DeepDream, Artbreeder i DALL-E, svatko s osnovnim digitalnim znanjem može stvarati vizualno impresivna djela – bez potrebe za crtanjem, slikanjem ili čak fizičkim sudjelovanjem.
Ove platforme koriste tekstualne opise, jednostavne kontrole i intuitivna sučelja, što znači da je dovoljno imati ideju ili želju za kreativnim izražavanjem. AI alati su posebno značajni za osobe s invaliditetom: primjerice, oni s ograničenom pokretljivošću mogu koristiti glasovne naredbe ili praćenje pogleda za stvaranje digitalne umjetnosti, dok osobe s oštećenjem vida mogu sudjelovati kroz taktilne ili zvučne povratne informacije.
Pristupačnost ovih alata, često besplatnih ili vrlo povoljnih, dodatno smanjuje financijske barijere i omogućuje da kreativnost postane univerzalno pravo, a ne privilegija odabranih.
2. Brzina i učinkovitost
AI u umjetnosti donosi dosad nezamislivu brzinu i učinkovitost u proces stvaranja. Umjetnici poput Maria Klingemanna koriste neuralne mreže koje mogu generirati stotine varijacija jednog motiva u samo nekoliko minuta – što bi tradicionalnim tehnikama zahtijevalo sate, dane ili čak tjedne rada. Generativni algoritmi, poput GAN-ova (Generative Adversarial Networks), omogućuju stvaranje realističnih ili apstraktnih slika u sekundi, a umjetnici mogu automatski prilagođavati stilove, boje i kompozicije.
Brzina i učinkovitost AI-a ne samo da štede vrijeme i resurse, već i otvaraju vrata novim oblicima umjetničkog izražavanja, gdje je proces stvaranja jednako važan kao i rezultat. AI tako postaje ne samo alat, već i katalizator kreativne evolucije.
3. Razvoj novih stilova i žanrova
AI u umjetnosti ne donosi samo nove alate, već i potiče nastanak potpuno novih stilova i žanrova koji prije nisu bili mogući. Generativna umjetnost, u kojoj algoritmi stvaraju slike, glazbu ili tekst, postaje zaseban umjetnički pravac. Ovdje umjetnost više nije ograničena tradicionalnim tehnikama ili fizičkim materijalima, već se razvija kroz interakciju s podacima, kodom i digitalnim procesima.
Umjetnici poput Refika Anadola koriste AI za stvaranje audiovizualnih instalacija koje transformiraju podatke iz okoline – primjerice, meteorološke informacije ili gradski promet – u dinamične, apstraktne vizualizacije i zvukove. Takva djela su istovremeno znanstvena i umjetnička, jer spajaju podatkovnu analizu s estetskom interpretacijom. Osim vizualne umjetnosti, AI generira i potpuno nove oblike glazbe, poezije i performansa, često u realnom vremenu i u interakciji s publikom.
Ovi novi žanrovi proširuju granice umjetnosti, omogućujući stvaranje djela koja reagiraju na promjene u stvarnom svijetu ili čak na biometrijske podatke gledatelja.
4. Suradnja čovjeka i stroja
AI u umjetnosti ne mora biti konkurencija umjetniku, već može postati partner u kreativnom procesu. Umjetnici poput Sougwen Chung pionirski istražuju suradnju čovjeka i stroja, gdje AI i roboti ne služe samo kao alati, već kao suautori djela. Chung koristi vlastite neuralne mreže i robote koji su trenirani na njenim crtežima i biometrijskim podacima, stvarajući performanse u kojima umjetnik i stroj zajedno crtaju na istom platnu.
U projektima poput “Omnia per Omnia” i “Assembly Lines”, Chung i njeni roboti istovremeno stvaraju umjetnost, pri čemu stroj interpretira i nadopunjuje ljudske poteze, a ponekad čak reagira na moždane valove umjetnika putem EEG senzora.
Suradnja čovjeka i AI-a u umjetnosti otvara sasvim nove mogućnosti: stroj može predložiti neočekivane oblike, ritmove ili boje, dok umjetnik može intuitivno reagirati na te prijedloge, stvarajući djelo koje nitko od njih ne bi mogao stvoriti samostalno.
5. Očuvanje i restauracija
AI u umjetnosti donosi revolucionarne promjene u području očuvanja i restauracije umjetničkih djela. Algoritmi strojnog učenja i računalnog vida mogu analizirati stilove, tehnike i boje starih majstora, omogućujući preciznu rekonstrukciju oštećenih ili izgubljenih dijelova slika i skulptura. Jedan od najpoznatijih primjera je restauracija Rembrandtove slike “Noćna straža”. Ova slavna slika bila je drastično skraćena 1715. godine, a gotovo 300 godina kasnije, tim iz Rijksmuseuma u Amsterdamu upotrijebio je AI kako bi rekonstruirao izgubljene dijelove. Rezultat je digitalna rekonstrukcija koja vjerno imitira original, omogućujući publici da po prvi put vidi sliku u izvornoj veličini.
AI također pomaže konzervatorima u identificiranju i simuliranju izvornih boja i tekstura, što je ključno za donošenje odluka tijekom restauracije. Algoritmi mogu predvidjeti potencijalno propadanje, identificirati rane znakove oštećenja, pa čak i predložiti preventivne mjere za očuvanje umjetnina.
6. Personalizacija umjetničkog iskustva
U muzejima i galerijama, AI se koristi za prilagodbu sadržaja svakom posjetitelju, analizirajući njihove interese, prethodne interakcije i ponašanje tijekom posjete. Primjerice, AI može putem proširene stvarnosti ili pametnih vodiča pružiti individualizirane informacije o djelima koja najviše zanimaju određenog posjetitelja, predlagati slične izložbe ili nuditi dublje interpretacije na temelju zadržavanja pred određenim slikama.
Aplikacije poput Google Arts & Culture koriste AI za preporuku umjetničkih djela i stilova koji odgovaraju korisnikovim preferencijama. Novi alati, kao što je Art Transfer 2, omogućuju korisnicima da svoje fotografije pretvore u slike u stilu poznatih umjetnika, uz dodatna objašnjenja o povijesti i značaju odabranog stila. Interaktivne AI instalacije idu korak dalje – umjetnička djela mogu reagirati na pokrete, glas ili čak emocionalno stanje posjetitelja, stvarajući jedinstveno, personalizirano iskustvo za svakoga.
7. Poticanje inovacija u drugim područjima
AI u umjetnosti često je izvor inspiracije za inovacije u znanosti, dizajnu, medicini i edukaciji. Generativni algoritmi razvijeni za umjetničke svrhe nalaze široku primjenu izvan umjetnosti.
U arhitekturi, AI pomaže u stvaranju novih dizajnerskih rješenja i materijala, dok u edukaciji omogućuje kreiranje prilagođenih vizualnih i edukativnih sadržaja, kao i ilustracija koje su kulturno i kontekstualno osjetljive.
AI također doprinosi razvoju inovativnih terapijskih metoda, poput AI-potpomognute art terapije, koja omogućuje pacijentima izražavanje kroz digitalnu umjetnost, čak i kad fizički nisu u mogućnosti sudjelovati u tradicionalnim umjetničkim aktivnostima.
7 razloga PROTIV AI u umjetnosti
Kao što ima prednosti, AI ima i mane vezane uz njegovo korištenje u umjetnosti. Evo o čemu je riječ.
1. Nedostatak autentičnosti i emocija
AI u umjetnosti često nailazi na kritike zbog nedostatka autentičnosti i emotivne dubine. Iako algoritmi mogu proizvesti tehnički savršena i vizualno dojmljiva djela, mnogi stručnjaci i promatrači ističu da takvim radovima često nedostaje osobni pečat i istinska emotivna rezonanca. Umjetna inteligencija analizira goleme baze podataka i reproducira obrasce iz postojećih djela, ali ne može osjetiti radost, tugu, strah ili ljubav, niti razumije motive i kontekst iza umjetničkog stvaranja.
Ovaj emocionalni jaz rezultira time da AI umjetnost može djelovati “prazno” ili “bezosjećajno”, čak i kad uspješno imitira stil ili temu. Kritičari često koriste termine poput “soulless” (bezosjećajno) za opisivanje AI umjetnosti, naglašavajući da izostanak osobne priče i strasti umanjuje vrijednost takvih radova u usporedbi s djelima koja proizlaze iz autentične ljudske potrebe za izražavanjem.
2. Prijetnja radnim mjestima i umjetničkim profesijama
Automatizacija putem AI u umjetnosti postala je izvor ozbiljne zabrinutosti za profesionalne umjetnike, ilustratore i dizajnere. Sve veći broj komercijalnih klijenata, agencija i tvrtki koristi AI-generirane slike i vizuale u reklamnim kampanjama, videoigrama i drugim kreativnim industrijama, često umjesto angažiranja ljudskih umjetnika. Ovaj trend dovodi do smanjenja broja narudžbi, otkazivanja projekata i pada prihoda za mnoge umjetnike, a posebno su pogođeni freelance ilustratori i konceptualni umjetnici.
Ova promjena tržišta izaziva osjećaj nesigurnosti i egzistencijalnog straha među umjetnicima, koji se pitaju hoće li njihova profesija uopće preživjeti masovnu primjenu AI tehnologije. Iako postoje optimistična predviđanja da će se tržište s vremenom prilagoditi i pronaći novu ravnotežu, trenutačna situacija jasno pokazuje da je AI u umjetnosti ozbiljna prijetnja egzistenciji brojnih kreativnih profesionalaca.
3. Etika i plagijat
AI u umjetnosti suočava se s ozbiljnim etičkim izazovima, osobito kada je riječ o plagijatu i kršenju autorskih prava. Većina generativnih AI modela trenira se na golemim skupovima podataka koji uključuju milijune slika i djela preuzetih s interneta, često bez znanja ili dopuštenja originalnih autora. To znači da radovi umjetnika, uključujući njihove stilove i prepoznatljive motive, postaju “sirovina” za stvaranje novih AI-generiranih djela, što mnogi umjetnici i pravnici smatraju oblikom masovnog plagijata.
Primjeri iz prakse jasno pokazuju razmjere problema: digitalni umjetnik Greg Rutkowski otkrio je da je njegovo ime korišteno kao prompt u AI alatima više od 400.000 puta, često bez ikakvog pristanka ili naknade.
Osim individualnih umjetnika, i velike tvrtke poduzimaju pravne korake – Getty Images je tužio Stability AI zbog korištenja milijuna njihovih slika bez licence, što dodatno naglašava pravnu nesigurnost i etičke dileme oko vlasništva i originalnosti AI umjetnosti.
Dodatno, etička pitanja uključuju i transparentnost: publika i kupci često nisu svjesni da je određena slika ili dizajn nastao uz pomoć AI-a, što može dovesti do zabune oko stvarnog autorstva i vrijednosti djela. Zbog svega navedenog, sve je više inicijativa i peticija koje traže strožu regulaciju i zaštitu prava umjetnika u kontekstu AI tehnologija.
4. Površnost i hiperprodukcija
Jedna od najvećih posljedica masovne upotrebe AI u umjetnosti je hiperprodukcija i površnost sadržaja. Algoritmi mogu generirati tisuće slika, ilustracija ili dizajna dnevno, što dovodi do zasićenja tržišta i smanjenja vrijednosti pojedinačnog umjetničkog rada. U takvom okruženju, umjetnici se suočavaju s izazovom kako istaknuti svoj rad među masom sličnih, često generičkih djela.
Hiperprodukcija umjetnosti koju omogućuje AI donosi niz negativnih posljedica za umjetnički svijet. Prije svega, vrijednost i prestiž ručno rađenih djela sve više opadaju jer algoritmi mogu replicirati tehnike i stilove za koje su umjetnici godinama usavršavali svoje vještine. Uz to, stalno bombardiranje publike novim vizualima stvara svojevrsni “umor od umjetnosti”, zbog čega postaje sve teže prepoznati i cijeniti istinsku originalnost i inovaciju.
Ekonomija umjetnosti također trpi: AI umjetnost je brža i jeftinija za proizvodnju, pa tradicionalni umjetnici gube konkurentnost, što dovodi do smanjenja prihoda i manjeg interesa za razvijanje klasičnih vještina. Konačno, ako se AI oslanja isključivo na postojeće radove, umjetnička scena može upasti u zatvoreni krug recikliranja sličnih motiva i stilova, što dugoročno prijeti kreativnom stagnacijom i površnošću.
5. Gubitak tradicionalnih vještina
Široka upotreba AI u umjetnosti može značajno negativno utjecati na očuvanje i razvoj klasičnih umjetničkih tehnika i vještina. Tradicionalne umjetničke discipline poput crtanja, slikanja, kiparstva ili sviranja instrumenta zahtijevaju godine učenja, vježbe i usavršavanja, a kroz taj proces umjetnici razvijaju ne samo tehničku preciznost, već i osobni stil, strpljenje i kreativnu intuiciju.
S pojavom AI alata koji mogu replicirati ili čak nadmašiti rezultate dugotrajnog ljudskog rada pritiskom na gumb, sve je manje motiva za ulaganje vremena u učenje klasičnih tehnika.
Mladi umjetnici mogu biti skloni preskakanju temeljnih koraka, oslanjajući se na algoritme za generiranje slika, glazbe ili drugih djela, čime se gubi bogata tradicija ručnog rada i zanatskog znanja.
Ovaj trend može imati dugoročne posljedice na umjetničko obrazovanje i kulturnu baštinu. Ako se generacije novih umjetnika sve više oslanjaju na AI, postoji rizik da će se vještine poput crtanja iz ruke, miješanja boja, oblikovanja materijala ili improvizacije na instrumentu postupno izgubiti ili postati rijetkost. Time se umjetnost može pretvoriti u površnu aktivnost, a ne duboko osobno i razvojno iskustvo.
6. Ovisnost o tehnologiji
Umjetnici koji se oslanjaju na određene softvere, algoritme ili online servise postaju vezani uz njihove mogućnosti, ograničenja i uvjete korištenja. Ova ovisnost može ograničiti njihovu sposobnost da samostalno razvijaju ideje, stilove i tehnike, jer su često prisiljeni raditi unutar zadanih okvira koje određuje tehnologija, a ne vlastita kreativnost.
Osim toga, promjene u softveru, tehnički problemi, nestanak platformi ili promjene u licenciranju mogu ugroziti cijeli umjetnički proces ili čak onemogućiti pristup već dovršenim radovima.
Umjetnici gube kontrolu nad vlastitim stvaralaštvom, a njihova kreativnost postaje ovisna o dostupnosti i funkcionalnosti tuđih alata.
7. Dehumanizacija umjetnosti
Jedan od najdubljih strahova vezanih uz AI u umjetnosti jest mogućnost dehumanizacije umjetničkog izraza. Umjetnička djela nastala bez ljudskog iskustva, emocija i priče mogu biti vizualno atraktivna ili tehnički impresivna, ali često ne uspijevaju prenijeti univerzalne teme, dileme i osjećaje koji su srž umjetnosti. Ljudska umjetnost nosi osobni pečat, odraz je kulture, vremena, osobnih borbi i radosti, dok AI generira slike i zvukove na temelju statističkih uzoraka, bez stvarne namjere ili razumijevanja.
Publika se često teže povezuje s AI-generiranim djelima jer u njima ne prepoznaje autentičnu ljudsku priču, ranjivost ili dubinu. Gubi se odnos između umjetnika i promatrača, a umjetnost postaje proizvod bez “duše”, reduciran na algoritamski rezultat ili masovno proizvedeni vizual.
AI u umjetnosti je poput dvosjeklog mača: s jedne strane otvara vrata nevjerojatnim mogućnostima, a s druge postavlja pitanja na koja još nemamo odgovore. Hoće li budućnost umjetnosti biti simbioza čovjeka i stroja ili borba za očuvanje ljudske autentičnosti? Jedno je sigurno – AI u umjetnosti već sada mijenja način na koji stvaramo, doživljavamo i razumijemo umjetnost, a pravi izazovi tek dolaze.